Ljetno računanje vremena završava u nedjelju, 30. oktobra, kada će kazaljke biti pomjerene jedan sat unazad, pa će u tri biti dva časa. Narodskim jezikom rečeno – moći ćemo spavati sat duže.
Zašto sat ne ostavimo na miru, odnosno zašto ga svako malo mrdamo naprijed – nazad? Zato što je cilj da se time izrvši bolja usklađenost između sati dnevnog svjetla i radnog vremena i školske nastave. Tako umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla kad većina ljudi još spava ostane sat duže za večernje aktivnosti. Vlade država ovaj postupak opravdavaju i uštedom električne energije zbog efikasnijeg korištenja dnevnog svjetla.
Postoje i suprotni stavovi u vezi sa pomjeranjem sata i mnogi kažu da od toga ima više štete nego koristi. Iz tih razloga je i Rusija nakon 30 godina primjenjivanja ove prakse ukinula ovu odluku. Tadašnji ruski predsjednik, a današnji premijer Dmitri Medvedev je imao zanimljivo objašnjenje: “Realno, narušava se ljudski bioritam, to sve razdražuje, ili prespavaju, ili se bude rano i ne znaju gdje će tokom tog sata viška. Da ne pominjem nesrećne krave i druge životinje koje ne razumiju pomjeranje sata i zašto muzilje dolaze u drugačije vrijeme”.
Zamisao o ovakvom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, od 30. aprila do 1. oktobra 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. maja do 1. oktobra 1916. godine. U bivšoj Jugoslaviji se počelo primjenjivati 1982. godine i sve države su i nakon njenog raspada nastavile sa primjenom ovog “pravila”.
Kako se u svijetu provodi ovaj običaj možete vidjeti na karti ispod. Plava boja su oni koji ga provode, narandžasta oni koji su to radili ranije pa prestali, a crvena su oni koji ovo nikad nisu primjenjivali.
