Novčani programi socijalne zaštite koje primjenjuju RS i FBiH koštaju mnogo, ali uprkos tome imaju slab uticaj na poboljšanje statusa siromašnih domaćinstava.
Taj zaključak izveo je Centar za istraživanja i studije “Gea” iz Banjaluke na osnovu studije “Socijalni transferi u BiH – šta siromašni građani imaju od njih”. Iznos svih socijalnih transfera, koji obuhvataju penzije, naknade za boračke kategorije, socijalnu pomoć, civilne invalide, dječiju zaštitu i druga izdvajanja, godišnje u BiH prelazi četiri milijarde maraka. Problem je, međutim, što samo nešto više od 15 odsto tog novca dobija najsiromašnija petina stanovništva, dok više od 25 odsto odlazi u ruke najbogatije petine.
– Time dobijamo apsurdnu situaciju da novčani programi socijalne zaštite ustvari povećavaju prihodovnu nejednakost u društvu, umjesto da je smanjuju. Osnovni razlog za to je što se najveći dio socijalnih transfera dodijeljuje na bazi statusa, a ne na osnovu utvrđenog socijalnog stanja, odnosno potrebe. Jedino su naknade stalne i jednokratne novčane pomoći i većina naknada za djecu uslovljene imovinskim i dohodovnim cenzusom i usmjerene su prema siromašnima – navedeno je u studiji.
Problem je veći s obzirom da je zastupljenost siromaštva u BiH visoka. Procijenjeno je da je u 2011. godini 23,4 odsto stanovnika trošilo manje od 238 KM mjesečno, što znači da se prema metodologiji Agencije za statistiku BiH nalazilo ispod praga apsolutnog siromaštva. Prema svim motodologijama učestalost siromašne djece je veća nego kod odraslih i ima trend rasta. Prema metodologiji Agencije za statistiku BiH procenat siromašne djece je u periodu od 2007. do 2011. porastao sa 26,2 odsto na 30,5 procenata. Siromaštvo je češće kod mnogočlanih domaćinstava, a čak 40 odsto djece u domaćinstvima sa dva ili tri starija člana nalazi se ispod linije siromaštva. S obzirom na velike razlike u obrazovnim profilima ruralnog i urbanog stanovništva, učestalost siromaštva je znatno veća u selima, gdje živi tri četvrtine siromašne djece.
Koautor analize Ognjen Đukić kaže da je ključni problem u raspodjeli socijalnih davanja.
– Problematična je dodjela na bazi statusa, a ne stvarnih potreba ljudi. Zbog toga novac iz socijalnih fondova završava u džepovima bogatih. Neko ima tri kuće i ko zna šta još, a prima boračku naknadu. Mora se preispitati koliko tog novca odlazi bogatima, a koliko siromašnima i u kojoj mjeri su efekti socijalnih transfera od javnog interesa – rekao je Đukić navodeći da država mora preispitati svaki od pojedinačnih socijalnih transfera i stvoriti uslove da ta davanja pomažu onima koji su u stanju socijalne potrebe. (Glas Srpske)