Predsjednik RS Milorad Dodik u jeku političkih borbi našao je vremena za otvoren razgovor o odrastanju na selu, studentskim danima, porodičnim tajnama.
Na pitanje da li je tačno da je sa ocem kao dječak prodavao lubenice na primorju, Dodik je rekao da je njegov otac bio poljoprivrednik i prvi koji je u kraju nabavio kombi, pa kamion.
– Radili smo stalno. Vozili smo robu u Sisak, Zagreb, Maribor, Celje… Još kao dječak i prije završetka osnovne škole obišao sam sve te gradove sa ocem. Bio na pijacama. Prije podne smo radili u polju. Završimo oko sedam-osam uveče, pa sjednemo u kamion, nekada sam sjedio i iza vreća u prikolici. Morali smo biti na pijaci do dva ujutro. Tu smo raspoređivali robu i čitav dan stajali za tezgom. Prodavali smo krompir, boraniju, grašak i lubenicu. Splita se sjećam po pijaci kod stadiona Hajduka – rekao je Dodik.
Stalni rad sa ocem ga nije spriječio da upiše Fakultet političkih nauka u Beogradu, u genraciji 1978-79, a diplomirao je 1983. godine.
– Na trećoj godini studija sam se oženio i dobio dijete. Uspio sam uz podršku supruge i porodice da završim fakultet – kaže Dodik.
Govoreći o muzici, Dodik je rekao da je volio “Bijelo dugme”.
– Na našim igrankama se svirao rok i pop. Nije bilo narodnjaka. Bio sam na koncertu “Bijelog dugmeta” u Sarajevu i na hipodromu u Beogradu. Ako mi obaveze dozvole možda i odem na novi koncert u “Arenu” – prisjeća se koncerata omiljenog benda.
Ne skriva, međutim, da je uvijek volio pravu narodnu muziku, pa se zato često i danas uhvati mikrofona.
– I sada volim da zapjevam. Ko pjeva zlo ne misli. Volio sam i narodnu pjesmu i pogotovo tu seosku idilu koja je išla uz nju. Moje selo je u ravnici u Lijevču polju. Kada se kopaju kukuruzi, onda se okupi cijelo selo i po čitav dan se znalo ići od domaćinstva do domaćinstva. Naravno, stalno se pjevalo. Uvijek ću pamtiti kao nešto lijepo iz djetinstva kada se dan umiri i kada kopači krenu sa polja – rekao je Dodik.
Neizostavni dio Dodikovog života je košarka kojom se nekada profesionalno bavio, a i danas rado odigra basket sa prijateljima.
– U ovim godinama često razmišljam o tome da se nisam naigrao košarke. A igrao sam stalno kad sam bio mlad i dok sam studirao. Igrao sam, za vrijeme studija, stalno basket na Bežanijskoj kosi. Dan i noć. U Aleksandrovcu smo igrali basket tako što upalimo farove na kolima. Zvali su me u kadetsku reprezentaciju BiH, ali bio sam iz manjeg kluba, pa nisam imao veliku podršku sarajevskih trenera. Obožavao sam da zakucavam. I to sa obje ruke. To nisu mogli mnogi u to vrijeme. Čak sam slomio i lijevu ruku prilikom zakucavanja. Bio sam na drugoj godini fakulteta. Podmetnuo mi se neki frajer i ja padnem na njega nakon zakucavanja i polomim ruku u zglobu – prisjeća se zgoda i nezgoda sa omiljenog terena.
Vatreni je navijač Partizana, pa se odmah nameće priča da li bi odgrao meč jedan na jedan protiv velikog zvezdaša Aleksandra Vučića.
– Vučić je zadrti zvezdaš. Nisam dogovarao basket sa Vučićem, ali mislim da je bolji od mene, pošto je mlađi i vjerovatno u boljoj kondiciji. Jedino je iskustvo na mojoj strani i neka finta pod obručem – kaže Dodik.
Na opasku da je Bakir Izetbegović dobar šuter prasnuo je u smijeh.
– Nemojte da me zasmijavate. Rado bih odigrao basket sa Bakirom, ali ne bih imao dostojnog protivnika. Sigurno bih pobedio. Videli smo da mu košarka ne ide od ruke, kao ni politika. Bakir je verovatno uzeo loptu u ruke da bi se uslikao, ali nije to za njega – samouvjeren je Dodik. (Večernje novosti)